‘Flavia The Heretic’ (1974)

Autor: Jurica

Idu časne s mise vide im se….

…da, da to je taj divni nunsploitation žanr. Iako Flaviu baš nebi mogli direktno strpati tu, jer je par stepenica kvalitetnija i zanimljivija od večina predstavnika žanra, a kažu i da je djelomično po, ili bar inspirirana istinitim događajem, ali nije baš da ju možemo strpati u povijesne drame, tako da držimo se nunsploitationa.

Flaviu otac, bogati feudalac, strpa u samostan protiv njene volje. Dok su se sve ostale redovnice u samostanu prepustile takvom načinu života, Flaviu neprestano mući podređeni položaj žena u svijetu. Nakon što samostan obesčaste članovi kulta, a jedna od redovnica biva brutalno i nemilosrdno kažnjena, te nakon što posvjedoći silovanju, Flavia odlučuje pobječi iz samostana. Vojnici je ubrzo pronalaze, a za kaznu je Flavia bičevana. Ali niti to nije slomilo njen duh, dapače još ga je više osnažilo i probudilo u Flaviji žarku želju za osvetom. Kad za vrijeme hodočašća muslimanska vojska napadne hodočasnike, Flavia se upoznaje s Ahmedom, muslimanskim vođom koji joj daje priliku za osvetom.

Gianfranco Mindozzi je ovo savršeno izrežirao, film odiše ozbiljnošću i kvalitetom koja fali večini pripadnika nunsploitation žanra, a svaki događaj u filmu odlično gradi lik Flavie, koju je utjelovila Florinda Bolkan, i to veličanstveno. Ostala glumačka postava je također dobra, pogotovo Flavijin otac koji neodoljivo i glasom i stasom podsječa na Vincenta Pricea. Ali da se ipak ne zavaravamo, uz sve ove pluseve ovo je ipak nunsploitation pa tako ne nedostaje niti gore scena, niti scena mučenja, a bogme niti golotinje. Potpuno femisintičko, djelomično art, nunsploitation ludilo sa scenama dekapitacija, trganja kože sa žive žene, rezanja bradavica, kanibalizma, seksa, silovanja, nabijanja na kolac, uvlačenja žene u utrobu mrtve rastvorene krave, kastracije konja…ma znate, još jedan tipični dan u samostanu.

‘Big Man Japan’ (2007)

Autor: Jurica

Nije ni ljudima koji se povremeno pretvaraju u divove koji brane Japan od raznih bizarnih čudovišta lako.

Big Man Japan je japanski mockumentary o Masaru Daisatou, ekscentričnom 40 godišnjaku, koji se povremeno pretvara u divovsku CGI kreaturu koja brani Japan od drugih, puno bizarnijih divovskih CGI kreatura. U samoj srži svega, duboko ispod debelog sloja bizarluka i ozbiljnog načina izvedbe ovo je komedija. Ali ne tipična komedija za pišat od smijeha, već onaj tip kad gledaš i ne vjeruješ koliko je ovo kvalitetno i ozbiljno snimljeno, a opet toliko apsurdno da mora oduševiti. Japan u najboljem mogućem izdanju.

U galeriji apsurdnih čudovišta s kojima se Big Man Japan susreće su stvor s divovskim okom na rastezanje, čudovište koje ispušta smrad ekvivalentan 10000 ljudskih govana ili divovska glava Riki Takeuchia na divoskoj nozi. Nažalost sami fajtovi s tim čudovištima i nisu bogzna kako dobro napravljeni, osim zadnje borbe, koja mi još uvijek nije baš jasna, te je također jedna od onih “moraš vidjeti da vjeruješ” epskih završnih borbi.

Jedini minus filmu je trajanje od 118 minuta, jer iako glavni glumac i redatelj Hitoshi Matsumoto odlično funkcionira i ispred i iza kamere, cijela stvar na trenutke zna postati dosadnjikava. Ali opet s druge strane ovo je 118 minuta čistog ludila, bizarluka i japanskog humora u najboljem izdanju, bizarnih scena transformacija, lažnih crno bijelih povijesnih snimki te ismijavanja pop kulture, a i društva generalno.

‘Rock ‘n’ Roll Nightmare’ (1987)

Autor: Jurica

Da, ovo je ozbiljno scena iz filma

…gdje početi s ovim…pri samoj pomisli na film ne mogu zaustaviti smijeh i izgubim se s pisanjem…ukratko…jedan od najboljih loših filmova ikad snimljenih.

Jedan od glavnih krivaca za ovo (ne)djelo je Jon Mikl Thor, mislim da vam je već nakon imena sve jasno, uglavom gospon Thor je kanadski metalac, ustvari website kaže “Legendary rock warrior”, bilde(r), a očito i glumac, scenarist i producent. Za više informacija o Thoru obavezno posjetite website, tako zabava uz film traje još duže.

Film uglavom ne funkcionira ni sekunde, ali nema veze jer iz scene u scenu ispaljivat ćete salve smijeha, a i nakon spektakularne završne bitke, sječanje na ovaj film ostaje vječno, a s prijateljima ćete mu se često vračati u želji lako probavljive gluposti. Dijalozi tipa “Vrisak je došao iz podruma. Hajdemo provjeriti na katu” i slični vam ne daju do zraka, gluma jedna od najlošijih ikad viđenih na filmu vas svake sekunde fascinira činjenicom da postaje sve gora i gora, a demoni…ah da, to je priča za sebe, malo su kanibali, pa su malo seksualno ugroženi…liku iz utrobe izlazi demonska ruka i što prvo napravi…hint…pogledajte godinu izdanja…pa naravno, zgrabi golu sisu…pa ti isti demoni dolaze i u obliku djece, ili jednostavno kao zubata smjesa u frižideru ili jednooki stvorovi koji pljuju u čašu s cugom i puše. I to sve uz zvukove hair metala, natapirane frizure i sav kič koji dolazi uz to…eh te divne osamdesete!

‘Infection’ (2004)

Autor: Jurica

Stravično dosadno…čak i za jedan J-horror. Nikad mi nije baš taj žanr potpuno sjeo, niti sam previše bio lud za krugovima i kletvama, i iako je bilo par odličnih žanrovskih ostvarenja kao što su One Missed Call i Pulse ostatak mi varira od dosadnog do gledljivog.

Infection ima odličan setting, mračna bolnica kojoj fali opreme i stručnog kadra zbog nedostatka novca, ima zelenu ljigu koja izluđuje ljude i na kraju ih rastopi poput kiseline i ima dosta dobre likove s kojima se moglo napraviti puno više, a opet cijeli paket daje osječaj kao da nije bilo velike ideje da se napravi film, nego da su se ideje nasumično ubacivale da se popuni tih sto minuta filma. Od početka filma pratimo kola hitne pomoći koja prevoze pacijenta s nepoznatim crnim osipom koji se brzo širi. Pacijent biva dovezen u dotičnu bolnicu, i kad ga doktori zbog nedostatka sredstva odbiju primiti hitna ga ostavi u hodniku. Za to vrijeme zbog greške liječnika umire jedan od pacijenata, te se osoblje odlući zataškati cijelu stvar. Ali nisu znali da je još jedan doktor spavao u susjednoj sobi, te od straha da ih nebi prijavio mu pomažu u istraživanju čudnog osipa na dovezenom pacijentu. Malo pomalo se zaraza počne širiti na ostalo osoblje bolnice i polako se počinje otkrivati tajna zaraze. Iako je ideja generalno dobra, cijela stvar je maksimalno razvodnjena ubacivanjem nasumičih likova, koji su apsolutno nevažni za bilo što u radnji, ubitačno sporim tempom, bez ikakvih promjena dinamike, cijeli film je jedna duga, dosadna, ravna crta. Uz malo razrađenije ideje Infection bi bez problema mogao postati puno bolji od bilo kakvih krugova i kletvi, ali ovako je nažalost ostao samo dio mase prosječnog dosadnog J-horrora. 

‘The Stuff’ (1985)

Autor: Jurica

Djeca vam jedu previše sladoleda? Nema problema, dajte im da pogledaju The Stuff. Ono što su Cujo i The Pack za pse, to je The Stuff za sladoled, ili jogurt.

Kad jedne većeri rudar naleti na čudnu bijelu ljigavu tvar kako izlazi iz zemlje ne ustručava se ni sekunde da to stavi u usta da vidi što je to. Ispadne da je ta nepoznata stvar jako ukusna te da bi se moglo na tome zaraditi. U sljedečoj sceni ta bijela ljiga koja izgleda poput pjene za brijanje se prodaje na veliko, a svi su poludjeli za Stuffom.  To jest, skoro svi. Dječak Jason koji je vidio kako se stvar miče, i industrijski špijun Mo, koji je istragom o Stuffu otkrio istu stvar, rade na spasu Amerike od nepoznate sladoledne napasti.

…Taj Larry Cohen, kako ga ne voljet…ako nisu mutirana djeca, onda su zmajevi koji teroriziraju Manhattan, a ako nisu ni zmajevi onda je sladoled. A čim je u igri Larry Cohen, i lude ideje, tu je odmah i Michael Moriarty(Mo), jednako smiješan kao i u drugim Cohen/Moriarty suradnjama.  Dodajte tu još Paula Sorvina kao staru vojničinu koja živi u dvorcu, ima privatnu vojsku 20-ak godišnjaka, paranoično se boji komunističke invazije i vjeruje da Amerika nije izgubila niti jedan rat i imate pravu Cohenovsku poslasticu o borbi protiv vanzemaljskog sladoleda, u stilu Invasion of the body snatchersa.

Good guys

Bad guys

Iako je generalno zabavan film, The Stuff pati od prilično dosadnog srednjeg djela, u kojem se Moriartyev lik malo smiri, a Sorvino još ne stupi na scenu. Ustvari, nije taj dio ni toliko dosadan koliko varira od prvog djela gdje umireš od smijeha gledajući Mo-a u akciji, ili gledajući krajnje neuvjerljivu glumu Jasona i njegove obitelji, ili od završnice, to jest, od pojave Sorvina, gdje je pravi fest onelajnera i sprdačina s paranojom usmjerenom na istok. Najveći minus filmu je to da je radnja u nekim djelovima doslovno izrezana. Gledate film, dva lika se upoznaju, prvi put se vide, a u sljedečoj sceni su već najbolji prijatelji i otkrivaju si najmračnije tajne. Vjerojatno je Cohen kad je radil na scenariju rekel sam sebi: “Uf ovdje ima previše odnosa među likovima i karakterizacije…ma reži taj dio van, netreba to i ubaci još sladoleda!”. Ma uglavnom ako volite Cohenov stil, The Stuff je pun pogodak, ako ste se ikad pitali kako bi bilo da sladoled pokuša zavladati svijetom, The Stuff je pun pogodak, ako vam treba nekaj zabavno i tipično 80′s bedasto, The Stuff je pun pogodak, a ako tražite nešto ozbiljno i duboko…alo ljudi…pa Larry Cohen…

‘Baxter’ (1989)

Autor: Jurica

Sjajna francuska drama, koja na prvi pogled izgleda kao zabavna crna komedija, ali Baxter je daleko od zabavnog filma. Baxter je težak i mračan, Baxter je tmuran i depresivan, ukratko Baxter je puno više od običnog zabavnog filma, a miljama daleko od crne komedije.

Baxter je genijalna duboka drama o bull terrieru, Baxteru, koji od vlasnika do vlasnika traži ono pravo. Prva Baxterova vlasnica je starica koja ga se boji, ali zbog usamljenosti ga zadrži te se počinje prema njemu odnositi kao prema ljudskom biću. Baxteru se niti strah, a niti novi osjećaji gospodarice ne sviđaju, te ju ubije. Nakon staričine smrti Baxter završava kod mladog bračnog para. U početku je tu sve idealno, Baxter dobiva puno pažnje na način na koji on to želi, ali idila završava dolaskom djeteta. U jednom trenutku Baxter odlučuje utopiti dijete u fontani, ali prerano zalaje da upozori roditelje i ispere krivnju sa sebe te dijete ostaje živo, a Baxtera dobiva dječak. Ali ne bilo kakav dječak, već dječak koji je jednak Baxteru, te je baš ono što Baxter traži. Dominantnu osobu, koja će ga kontrolirati, a dječak, pred pubertetnog razdoblja koji je fasciniran Evom Braun, Hitlerom i njihovim psima je upravo ta osoba. Iako se taj odnos čini idiličan, nije ni ta idila dugo trajala. Iako je tražio nekoga tko će ga kontrolirati, i tko će otjerati njegove vlastite misli Baxter uskoro shvaća da dječaku ne može vjerovati te odnos počne pucati. Nakon što dječak ubije Baxterove psiće Baxter bježi te dolazi u sukob s dječakom. Iako je u mnogo boljoj poziciji od dječaka on ipak posluša dječakove naredbe, te ga dječak ubije.

Cijeli film gledamo kroz pripovjedačeve, Baxterove oći, te slušamo njegove najdublje misli, želje i strahove. Baxterovo pripovijedanje, te razmišljanja su naprosto fenomenalna, te toliko detaljno razrađena da se naježite slušajući ga. Iako Baxter ima krvi na šapama, teško da ga možete kriviti za nešto, pogotovo u trenutcima kad priča o tome kako ga je dječak krivo shvatio, te da on neće ubijati iz zabave, ili kad se sam nad sobom zgraža zbog odnosa sa koker španijelicom, a zadnji trenutci Baxterova života, kad kroz njegove oći promatramo dječaka kako ga mlati željeznom šipkom su zapanjujuči. Pravo remek djelo, obavezna lektira za svakog tko od filma poželi nešto više od puke zabave.

‘Scar’ (2007)

Autor: Jurica

Scar…i to 3D…moje prvo filmsko 3D iskustvo…bar do trenutka kad nisam odlučil da budem ipak gledal 2D verziju jer ova izgleda užasno loše pa sam u svom neiskustvu za to okrivil 3D. Ali nije dugo trajalo dok nisam shvatil da razlog toga kaj film ružno izgleda nije 3D, nego činjenica da film ružno izgleda. Očito je da budžet nije bil bogzna kakav, ali ovi majstori su ga onda odlučili potrošit na 3D…

Pretpostavljam da je ustvari taj ružni izgled trebao stvoriti mračnu atmosferu, ali nije nego cijela stvar izgleda ko da nije bilo dosta boje da se pofarba cijela slika, a ove boje koje su bile su strašno izbljedile. Ali nema veze, već dugo nisam pogledal neki slasher, a ovo počinje baš slasherski, stara žrtva koja je zaustavila lokalnog ubojicu se vrati u grad, povremeno koji tinejdžer umre, Angela Bettis je poremečena kao i u svakom drugom filmu, a ja se trudim pogoditi tko je ubojica…nikad mi to nije išlo pa koliko god glupavi bili ti novi slasheri bar me to zabavlja…čak me niti očajna, gluma i scenarij ne smetaju. Eh i onda zadnjih 15-ak minuta film od glupavog slashera koji je ok za pogledat, postaje glupi torture porn, iako je i prije bilo naznaka toga…A Ameri to rade s tako malo stila i onda na kraju puno buke oko ničeg…Kaže kutija da 2D verzija traje 79 minuta, al to je više onak slobodna procjena bila jer čak niti s uvodnom i završnom špicom se ne nategne na 79 minuta…a to je plus filmu. Ništa ne propuštate ako ovo preskočite, a ono, meni generalno ok, zakaj ne, kolko znam samog sebe još budem i išel 3D verziju do kraja odgledat…uf